GLOBALGAP

Uvod

GLOBALGAP je jedan od prvih i ujedno najraširenijih svjetskih standarda koji se odnosi na primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Ukratko ovaj standard propisuje uvjete proizvodnje, mehanizme inspekcije i certifikaciju proizvoda. Budući da nema sumnje, da glavni teret pri uvođenju standarda moraju ponijeti poljoprivrednici, maksimalno približavanje informacija o standardu GLOBALGAP do poljoprivrednih proizvođača je imperativ za uspjeh.

Uvođenje ovog standarda za poljoprivrednike značiće više posla, više briga i veći trošak. Poljoprivrednici u BiH moraće da steknu nova znanja i vještine. Upotreba kompjutera, interneta i literature treba da postanu dio njihovih proizvodnih oruđa, a vođenje evidencija o proizvodnji svakodnevna praksa. Sva energija u poljoprivredi treba da bude usmjerena ka ovom cilju, budući da se ne postavlja pitanje, da li će doći vrijeme obaveznih standarda u poljoprivredi, nego da li ćemo ih spremni dočekati. Iskustva sa uvođenjem standarda HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Point – Analiza rizika i kontrola kritičnih tačaka) u prerađivačkoj industriji, koji je od dobrovoljnog standarda prešao u zakonsku obavezu, treba da bude upozorenje i za primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Radi lakšeg razumjevanja, uprošćeno, GLOBALGAP je sistem mjera osiguranja kvaliteta namirnica, tj. poljoprivrednih proizvoda do njenog ulaska u fabričku preradu, dok je HACCP sistem mjera koji namirnice prati kroz fabričku preradu i njene distribucije do potrošača. Ukoliko se poljoprivredni proizvođači blagovremeno ne pripreme i ne prilagode novim zakonima, izvjesno je da će izgubiti ne samo postojeća, nego i nova europska, odnosno svjetska tržišta. Nespremnost na nove zakone tržišta predstavlja značajan višestruki gubitak kako za poljoprivredne proizvođače tako i za privredu Bosne i Hercegovine uopće.

UOPĆENO O STANDARDU GLOBALGAP – globalno partnerstvo za bezbjednu i održivu poljoprivredu

GLOBALGAP je međunarodni komercijalni standard, koji obuhvata primarnu poljoprivrednu proizvodnju i aktivnosti nakon berbe. Standard je ustvari zemišljen kao garancija prema maloprodaji i potrošačima, da su poduzete sve moguće mjere i kontrole da bi proizvod bio bezbjedan i sa zdravstvenog aspekta. Pojam komercijalni standard znači da je on osmišljen i uveden od strane velikih trgovačkih kuća, koje su uključene u trgovini primarnim poljoprivrednim proizvodima i to najčešće u ime krajnjeg potrošača. Ovo znači da standard ni u jednoj zemlji nije zakonski reguliran, nego je dobrovoljan i obavezan za proizvođače koji žele da svoje proizvode prodaju trgovačkim kućama. Trenutno se GLOBALGAP zahtjeva u većini europske maloprodajne mreže.

Principi standarda GLOBALGAP

Podrška najboljih dostupnih poljoprivrednih praksi pri proizvodnji hrane za ljude i životinje bazirana na potrebi za održivom poljoprivredom. Dugoročna poljoprivredna proizvodnja može biti održiva ukoliko ispunjava slijedeće uvjete:

  • proizvodnja visokokvalitetnih proizvoda u dovoljnim količinama,
  • podrška ekonomski prihvatljivoj poljoprivrednoj proizvodnji,
  • zaštita životne sredine i optimalna upotreba prirodnih energetskih resursa,
  • kombiniranje najbolje dostupnih profitabilnih praksi,
  • poboljšanje životnih uvjeta lokalnih zajednica.

Ciljevi standarda GLOBALGAP

  1. bezbijednost hrane primjenom HACCP principa,
  2. zaštita životne sredine,
  3. korištenje principa dobre poljoprivredne prakse,
  4. zdravlje i bezbijednost zaposlenih i briga o socijalnom stanju zaposlenih,
  5. briga o životinjama (tamo gdje je primjenljivo) i o životinjama na poljoprivrednom gazdinstvu.

Standard ustvari slijedi i kombinira dobru poljoprivrednu praksu (GAP – Good Agricultural Practice) postavljenu po HACCP principima. Dobra poljoprivredna praksa je najčešće regulirana individualnim zakonskim propisima (u svim zemljama EU) i obrađuje upotrebu sredstava za zaštitu biljaka (pesticida) i aspekte vezane za bezbijednost hrane. Imajući u vidu međunarodnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dobra poljoprivredna praksa propisana je od strane međunarodnih institucija, kao što su Organizacija za hranu i poljoprivredu i Svjetska zdravstvena organizacija pri Ujedinjenim narodima (FAO i WHO). Primjena dobre poljoprivredne prakse predstavlja relativno novi koncept koji je ukratko i obaveza kao potvrda porijekla poljoprivrednih proizvoda, njegovih komponenti (uključujući i vodu za navodnjavanje, pesticide, gnojiva itd), što je obaveza kako primarnog poljoprivrednog proizvođača (poljoprivrednika, farmera), tako i prerađivača i trgovca. Od 2005. godine primjena dobre poljoprivredne prakse je zakonska obaveza za pristup na tržište zemalja EU i širom svijeta. HACCP principi omogućavaju identifikaciju opasnosti po bezbijednost hrane, njihovo preventivno odstranjivanje ili odgovarajuću reakciju u slučaju njihove pojave i sastoji se od dvije komponente:

  • analize opasnosti (Hazard analyses) koja treba da definiše potencijalne probleme, i
  • kritične kontrolne tačke (CCP – Critical Control Point) odnosno mjere, aktivnosti i kontrole koje omogućavaju sprječavanje pojave opasnosti ili njihovu lokalizaciju

Uvjeti za primjenu GLOBALGAP standarda

Primarna poljoprivredna proizvodnja mora da se usaglasi sa pravilima triju osnovnih dokumenata:

  • GLOBALGAP General Regulations – Opći pravilnik
  • GLOBALGAP Control Points and Compliance Criteria – All Farms, Crops Base, Fruit and Vegetables – Kontrolne tačke i kriteriji usklađenosti – Sva poljoprivredna gazdinstva, usjevi, voće i povrće.
  • GLOBALGAP Check list – Ček lista ili upitnik

GLOBALGAP propisuje kontrolne tačke i kriterije usklađenosti, i oni su ovdje navedeni u nezvaničnom prevodu originalnih dokumenata, i zato ukoliko ima nejasnoća pogledati originalni verziju na engleskom jeziku. Kontrolne tačke su ustvari pitanja (upitnik odnosno ček lista) postavljena od strane certifikacionog tijela i odnose se na ispunjavanje zahtjeva standarda. Kriteriji usklađenosti su opis aktivnosti potrebnih za usaglašavanje sa standardom, tj. uvjet da se pozitivno odgovori na pitanje. Nosioci certifikata mogu biti individualni poljoprivredni proizvođači i udruženja ili zadruge. Ukolike se ne pridržavaju zahtjeva, mogu da izgube certifikat. Certifikaciono tijelo izvršiti će provjeru uvedenog sistema pomoću odgovora na pitanja sadržana u ček listi (upitniku). Kontrola proizvodnje voća i povrća vrši se kroz kontrolne tačke dva osnovan i jednog specijalizovanog modula:

  1. Modul za sva poljoprivredna gazdinstva (All Farms – AF) – koji sadrži kontrolne tačke primjenljive za svaku vrstu primarne poljoprivredne proizvodnje i stočarstva,
  2. Modul za usjeve (Crops Base – CB) – formulisan za kontrolu biljne proizvodnje,
  3. Modul za voće i povrće (Fruit and Vegetables – FV) – koji sadrži specifične kontrolne tačke za proizvodnju voća i povrća.
  4. Moduli se sastoje iz primarnih i sekundarnih kontrolnih tačaka i preporuka.

Da bi se dobio GLOBALGAP certifikat za proizvodnju, odnosno proizvod, jer se certifikat daje za proizvod, potrebano je ispuniti sljedeće uvjete:

  • 100% primarnih kontrolnih tačaka (primjenjivih),
  • 95% sekundarnih tačaka (primjenjivih),
  • Što više preporuka za koje nije definisan minimum – ovo znači da iako ne ispunjavate ni jednu preporuku, ali ste ispunili uvjete za

primarne i sekundarne tačke, možete dobiti certifikat.

Ukratko zahtjevi koje poljoprivredna proizvodnja treba da zadovolji su sljedeći:

  1. mogućnost utvrđivanja porijekla – slijedljivost,
  2. evidentiranje i unutarnja samoinspekcija,
  3. vrsta i podloga,
  4. istorija i upravljanje lokacijom,
  5. zemljište i supstrati,
  6. zahtjevi za upotrebom đubriva (jasno dokumentovan način upotrebe, vrsta, mjesto i učestalost),
  7. irigacija i fertigacija,
  8. zaštita usjeva (jasno dokumentovana),
  9. žetva i berba,
  10. rukovanje proizvodima,
  11. upravljanje kontrolom otpada i zagađenja,
  12. reciklaža i ponovna upotreba,
  13. zdravlje,
  14. bezbijednost i socijalna zaštita radnika,
  15. zaštita zemljišta i životne sredine.

PROCES ANALIZE RIZIKA

Međunarodna tijela za zašitu biljaka i bezbijednost hrane, opisiju analizu rizika kao proces koji se sastoji od tri zasebne, ali međusobno povezane komponente, i to:

  1. procjena rizika,
  2. upravljanje rizicima,
  3. komunikacija.

Proces analize rizika počinje identifikacijom i opisom pitanja i problema koji su potencijalni rizici za bezbijednost proizvoda, zdravlje potrošača koji ga konzumiraju i bezbijednost radnika koji ga proizvode. Identifikacija je proces utvrđivanja prioriteta za svaku od tih pitanja. Time se inicira određivanje daljnih aktivnosti. Sljedeći korak je proces procjene rizika. On se koristi da bi se dao odgovor na osnovna pitanja:

  1. šta se može desiti,
  2. kolika je vjerovatnoća da se to desi,
  3. koje bi bile poslijedice takvog nastanka.

Procjena rizika je naučna procjena o pojavi i jačini postojećeg ili mogućeg neželjenog efekta koji se javlja kao poslijedica izlaganju opasnosti.

AKCIONI PLANOVI

Važan dio potrebne dokumentacije za certifikaciju po GLOBALGAP standardu jeste planiranje aktivnosti, odnosno izrada akcionih planova. Osnovni element u kreiranju akcionog plana je definisanje problema, odnosno cilja, dok će iz planiranja proizići aktivnosti i raspored aktivnosti koje daju realnu sliku o vremenu postizanja očekivanih ciljeva. Za izradu dobrog akcionog plana, potrebne su prvenstveno informacije i svakako detaljna analiza prikupljenih informacija. Sljedeći korak jeste razmatranje mogućnosti rješavanja jednog određenog problema i određivanje alternativnih planova. Akcioni plan je radni dokument kojim se određuje ŠTA će biti urađeno, KO će to uraditi, KADA će to uraditi i KAKO ćemo znati da li smo tim aktivnostima postigli željeni rezultat. Za svaki od ciljeva akcionog plana treba opisati:

  • aktivnosti – zadatke,
  • ko će biti odgovoran za izvršenje zadatka,
  • period realizacije zadatka – kada će aktivnost početi,
  • resursi koji će biti potrebni za izvršenje zadatka,
  • kako ćemo znati da li je zadatak izvršen,
  • kako će biti procjenjena efikasnost.

LITERATURA I KORISNE REFERENCE I LINKOVI

  • GLOBALGAP General Regulations – http://www.globalgap.org
  • GLOBALGAP Control Points and Compliance Criteria – http://www.globalgap.org
  • GLOBALGAP Checklist – http://www.globalgap.org
  • GAP – Good Agricultural Practices – FAO working group on GAPs – http://www.fao.org/prods/GAP
  • General Product Safety Directive 2001/95/EC, 2002
  • Guidance Document – Key questions related to import requirements and
  • the new rules on food hygiene and official food controls, ECC, 2007
  • The Codex Alimentarius – Food hygiene basic text – FAO, WHO, Rome – 1999
  • International code of conduct on the distribution and use of pesticides, FAO, Rome – 2002

PRILOG 1